Kako akupunktura djeluje?

Nastanak ideje liječenja bolesti pojedinih organa ubadanjem igala na udaljena mjesta ne može se lako obrazložiti. Tradicionalna anegdota o otkriću akupunkture u drevnoj Kini govori kako su u vrijeme ratova tadašnji liječnici kod ozlijeđenih ratnika koji su zadobili ubodne rane primijetili neočekivana poboljšanja bolesti koje su istovremeno zahvaćale druge dijelove tijela.

U svakom slučaju, objašnjenje djelovanja akupunkture ne može se razdvojiti od cjelokupne kineske filozofije i njenog holističkog pristupa čovjeku kao individui, nerazdvojivosti duhovnog od tjelesnog, svrstavanja svih prirodnih pojava u neki od pet elemenata i, što je najvažnije, ravnoteže sveprisutnih osnovnih principa Yina i Yanga, posebice u taoizmu koji sklad i ravnotežu postavlja kao preduvjet zdravlja i sreće. Kineski koncept bolesti i zdravlja pretpostavlja da tijelom kruži vitalna energija Qi (či) po točno određenim putevima koji se nazivaju kanalima ili meridijanima. Stimuliranjem pojedinih točaka u različitim kombinacijama liječnik uravnotežuje protok Qi kroz tijelo.

Postoji dvanaest parnih simetričnih kanala koji pripadaju određenim organima, te još osam izvanrednih. Kanali su u komunikaciji s površinom kože na točno određenim mjestima - akupunkturnim točkama, te se manipulacijom na tim mjestima može utjecati na protok energije.

Znanstvena istraživanja mehanizma djelovanja akupunkture započela su prije otprilike trideset godina. Nepobitni učinci akupunkture na organizam pacijenta jesu analgezija, sedacija, homeostaza, stimulacija imunosnog sustava i pozitivni psihološki učinci.

Od suvremenih znanstvenih teorija prvo se navodi teorija oslobađanja endorfina, neuropeptida koji posreduju u prijenosu bolnog impulsa prema mozgu, te imaju izrazito analgetsko djelovanje. Stimulacija akupunkturne točke izaziva oslobađanje tih tvari i upravo zato se akupunkturom vrlo uspješno tretiraju razni bolni sindromi.

Ostala djelovanja akupunkture se objašnjavaju:
  • 1. neurohumoralnim modelima poput živčanog sustava, koji uključuje centralne neurohumoralne i neuropeptidne mehanizme, periferna aferentna živčana vlakana te perivaskularnu simpatičku aktivaciju,
  • 2. krvožilni sustav koji prenosi biomolekularne elemente lokalno i centralno, a koji opet uzrokuju stanične promjene akupunkturnom stimulacijom,
  • 3. limfatički sustav koji služi kao medij za limfnu cirkulaciju duž fascija i perivaskularnog intersticijskog prostora, te
  • 4. elektromagnetski bioinformatički sustav koji se aktivira akupunkturnom punkcijom stvaranjem piezoelektričnog efekta te djeluje na statički elektricitet na površini stanica i na ionsku migraciju u međustaničnoj tekućini.